Život bez ljubavi nema smisla. Riječima pape Ivana Pavla
II.: “Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. On sam sebi ostaje
nespoznatljivim bićem, život mu je besmislen ako mu se ne objavi ljubav, ako se
ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako živo u njoj ne
sudjeluje. Upravo stoga Krist Otkupitelj – kao što je već rečeno – u
potpunosti razotkriva čovjeka samome čovjeku.” (Ivan Pavao II., Redemptor
Hominis, 10).
Raspeti nas Krist uči što znači biti čovjek: sami ćemo sebe pronaći samo u
najpotpunijemu davanju sebe.
Kako se ovo može odnositi na svećeništvo? Svećenik je umro sebi da bi
drugima dao život. Ispravno ga se naziva ocem jer dar njegove žrtve rađa djecu
u vjeri. Predajući svoje tijelo zaručnici (Crkvi), on donosi život Božjoj
obitelji. Čovjek ne postaje svećenikom kako bi pobjegao, nego pobjeđivao. Ne
ulazi u sjemenište zato što ne može naći djevojku. Ulazi jer ljubi Boga i želi
spašavati duše.
Prečesto razmišljamo o svećeništvu kao o nečemu što zahtijeva samo odricanja. Nikad ne zastanemo kako bismo razmislili o darovima koje svećenik prima, kao što je vlast otpuštanja grijeha i pretvaranje običnoga kruha u tijelo Boga. Kristovim riječima rečeno: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko… i u budućem vijeku život vječni“ (Mk 10,29-30). Ako osjećaš da te nešto vuče posvećenom životu, ne bježi od toga. To ne će nestati. Odloži sve strahove koji se mogu javiti i svaki dan moli Zdravomariju kako bi ti ona pomogla razlučiti svoj poziv.
Kad se osjetiš spremnim, razgovaraj s nekim svećenikom o svojim nutarnjim osjećajima. Možda možeš otići na duhovne vježbe ili u par dana u neki samostan da ti pomognu pri razlučivanju i konačnoj odluci. Učiniš li to, to automatski ne znači da si se upisao u bogosloviju ili samostan; to samo znači da si se otvorio kako bi malo bolje pogledao u samoga sebe i o svemu ozbiljnije promisliti. Možda ćeš otići s duhovnih vježbi ili sa susretom s nekom redovničkom zajednicom osjećajući duboki mir i sa spoznajom da svećenički i redovovnički poziv ipak nije za tebe. No, možda ćeš otići i s velikom vjerom i nadom da te Bog ipak k sebi zove.
Kako god se mi osjećali, trebali bismo uvijek nasljedovati hrabrost sv. Terezije, koja kaže: “Po svojoj slobodnoj volji, dragi Isuse, slijedit ću te kamo god išao u potrazi za dušama, koliko god me to koštalo i iz čiste ljubavi prema tebi.”
Molitva za čistoću
Najdraži Isuse!
Dobro znam da svaki savršeni dar, a iznad svih dar krjeposti čistoće, ovisi o najmoćnijoj od svih pomoći – tvojoj Providnosti, i da bez tebe stvorenje ne može učiniti ništa. Stoga te molim da obraniš, svojom milošću, krjepost i čistoću u mojoj duši, kao i u mojemu tijelu. Ako sam ikada po svojim osjetilima primio ikakav utjecaj koji bi mogao uprljati moju krjepost čistoće, ti, koji si vrhovni Gospodar mojih snaga, makni to od mene, da mogu čistim srcem napredovati u tvojoj ljubavi i službi te se krjepostan prikazivati u sve dane moga života na prečistomu oltaru tvojega božanstva. Amen.
Sv. Josipe, čuvaru djevica, moli za nas!
Sv. Josipe, strahu zlih duhova, moli za nas!
Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas!
Prečesto razmišljamo o svećeništvu kao o nečemu što zahtijeva samo odricanja. Nikad ne zastanemo kako bismo razmislili o darovima koje svećenik prima, kao što je vlast otpuštanja grijeha i pretvaranje običnoga kruha u tijelo Boga. Kristovim riječima rečeno: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko… i u budućem vijeku život vječni“ (Mk 10,29-30). Ako osjećaš da te nešto vuče posvećenom životu, ne bježi od toga. To ne će nestati. Odloži sve strahove koji se mogu javiti i svaki dan moli Zdravomariju kako bi ti ona pomogla razlučiti svoj poziv.
Kad se osjetiš spremnim, razgovaraj s nekim svećenikom o svojim nutarnjim osjećajima. Možda možeš otići na duhovne vježbe ili u par dana u neki samostan da ti pomognu pri razlučivanju i konačnoj odluci. Učiniš li to, to automatski ne znači da si se upisao u bogosloviju ili samostan; to samo znači da si se otvorio kako bi malo bolje pogledao u samoga sebe i o svemu ozbiljnije promisliti. Možda ćeš otići s duhovnih vježbi ili sa susretom s nekom redovničkom zajednicom osjećajući duboki mir i sa spoznajom da svećenički i redovovnički poziv ipak nije za tebe. No, možda ćeš otići i s velikom vjerom i nadom da te Bog ipak k sebi zove.
Kako god se mi osjećali, trebali bismo uvijek nasljedovati hrabrost sv. Terezije, koja kaže: “Po svojoj slobodnoj volji, dragi Isuse, slijedit ću te kamo god išao u potrazi za dušama, koliko god me to koštalo i iz čiste ljubavi prema tebi.”
Molitva za čistoću
Najdraži Isuse!
Dobro znam da svaki savršeni dar, a iznad svih dar krjeposti čistoće, ovisi o najmoćnijoj od svih pomoći – tvojoj Providnosti, i da bez tebe stvorenje ne može učiniti ništa. Stoga te molim da obraniš, svojom milošću, krjepost i čistoću u mojoj duši, kao i u mojemu tijelu. Ako sam ikada po svojim osjetilima primio ikakav utjecaj koji bi mogao uprljati moju krjepost čistoće, ti, koji si vrhovni Gospodar mojih snaga, makni to od mene, da mogu čistim srcem napredovati u tvojoj ljubavi i službi te se krjepostan prikazivati u sve dane moga života na prečistomu oltaru tvojega božanstva. Amen.
Sv. Josipe, čuvaru djevica, moli za nas!
Sv. Josipe, strahu zlih duhova, moli za nas!
Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas!
Nema komentara:
Objavi komentar