Zar zoveš mene Gospodine?

Iz Evanđelja po Marku (1, 16-20)

Isus prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče Isus: “Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!” 
Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

• “Bože, znaš ja ti nisam dostojan, ma ja sam divljak, pogledaj me kako se ponašam, pogledaj kako živim... a Ti me zoveš da se odazovem u Tvoju službu...!”
• “Ma znaš, vrlo rado bih krenuo putem svećeništva, ali nisam ti ja za školu, pa jedva sam završio srednju... kad makar ne bi bilo studija...”
• “Isuse, kako ću reći roditeljima? Ma ne, ne mogu im to napraviti, pa ja sam im jedinac, to će ih šokirati...”
• “Rodbina, prijatelji... moja obitelj, oni nisu vjernici, kako će me razumijeti?...”

To su samo neka pitanja koja si postavlja svatko tko je u sebi osjetio klicu Božjeg poziva i želi odgovoriti na njega. I vjerujem da zaista mogu biti problem u onom konačnom odazivu. Nema ništa gore nego na početku svoga obraćenja i oduševljenja priopćiti stvar roditeljima, prijateljima, svojoj okolini, svima onima koji te poznaju reći da želiš biti svećenik, redovnik ili redovnica. Mučno je utoliko više ako nitko od tvojih bližnjih nije vjernik ili se negativno izjašnjava protiv Crkve, vjere ili Boga. To su velike traume koje mogu dovesti do toga da se nikada ne odlučimo poći za Njime.

Kako onda naći bezbolan put? Čini se da nema izlaza. No, vjeruj mi, izlaz uvijek postoji. Isus govori: “...hrabri budite, ja sam pobijedio svijet” (Iv 16,33).

Ako se nalaziš u takoj situaciji da si neodlučan radi bilo kojeg uvijeta koji te okružuje i sapinje, vjeruj mi prijatelju, teško da ćeš ostvariti svoj naum da se posvetiš Bogu onako kako čuješ u svome srcu. Zato je toliko tvrda ona Isusova riječ: “Tko više ljubi oca ili majku nego mene, nije mene dostojan. Tko više ljubi sina ili kćer, nije mene dostojan. Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije mene dostojan “ (Mt 10. 37). Za odluku, jedna od najvažnijih stvari je: hrabrost. Učiniti taj prvi korak. Prepustiti se Onome koji me je pozvao. Prije toga prvoga koraka, mora postojati veliko povjerenje u tebi da će Bog voditi tvoju odluku, pa makar i ne onako kako si ti to zamišljao. Možda će posljedica biti i bolna, ali moraš znati da će Bog voditi tvoj život i urediti ga tako da će sve ispasti na dobro. I kada sklopiš hrabrost i povjerenje, dobiješ rezultat da te ništa ne može okrenuti protiv tvoje odluke: biti s Njime.

Pokušaj čitati i razmatrati Sveto pismo!
U njemu ćeš pronađi odgovore koji se tiću tebe. 
Oni će ti dati snage da nastaviš dalje i doneseš pravu odluku.

‘’I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.” (Mt 19, 29).

Gospodine Isuse, podaj puninu svog života svim ljudima, naročito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu; prosvijetli ih kod izbora; podrži ih u vjernosti; učini da budu hrabri i spremni darovati svoj život po Tvom primjeru, da bi drugi imali život.

                                                                                      Blaženi papa Ivan Pavao II.