Molitva kad razmišljaš o svome životnom pozivu


Gospodine Isuse,
dugo sam čekao ovaj trenutak.
Trebalo mi je vremena da razgovaram
s tobom 'u četiri oka', posebice da te slušam.

Da budem iskren, doista mi ne
prestaješ slati poruke.
Problem je što ih ne želim uvijek primiti.

Ponekad ih otjeram glazbom, prijateljima, bukom...
No, usprsko tome, ne mogu zanijekati -
osjećam veliku prazninu, čak i ako se to izvana ne vidi.

Pa ipak, kada mi dođe tvoj smiren poziv: ''Hajde za znom'',
srce mi preplave tvoje svjetlo i mir.
Čim začujem ovaj poziv u dubini svoje duše,
pitam se kako to da si odabrao baš mene
između stotina i tisuća drugih mladih.

Ali zašto Gospodine? Zašto baš mene?
Što je toliko posebno u meni da me
pozivaš slijediti Te kao svog odabranog apostola?

Tada mi pada na pamet tvoj prvi
poziv učenicima i kažem si:
''A što je to bilo tako osobito
u Petru, Jakovu, Ivanu, Andriji...?
Nisu li i oni bili ljudi poput drugih?
Nisu li griješili poput svih drugih? Nisu li bili slabi, ponašali se
izdajnički i kukavički poput svih drugih?
A ipak si ih odabrao: "Ti nisi odabrao mene, ne, ja sam odabrao tebe."

Zapanjuje pomisao da ovi siromašni ribari s Tiberijadskog jezera
nisu nimalo oklijevali ostaviti na obali zauvijek,
'mrtve mreže' cijelog svog života.

A meni je tako teško ostaviti obitelj, udobnost moga doma, 
navezanost na djevojku (dečka), izglede da ostavim karijeru, 
svoje osobne planove, svoju slobodu... 
Ali s druge strane ti me također privlačiš 
i to nekom osobitom silom jer si mnogo više od bilo koje 
osobe ili stvari ovoga svijeta. 

Tvoja osobnost, krajnja širokogrudnost, 
nježnost prema nama, blagost srca i divota tvoga kraljevstva, 
sve me to strahovito privlači. 

Znam da ću uz tebe biti istinski sretan; znam da ćeš ugasiti
moju žeđ za vječnošću, i da ću s tobom trajno obilježiti 
ovaj svijet, čineći dobro u tvoje ime. 

Ali mojim se! Plaši me upuštanje u pustolovinu 
kojom riskiram sve, premda znam da njome mogu 
zadobiti sve. 
Gospodine, udijeli mi velikodušnost da krenem za tobom
bez ikakvog oklijevanja, da prerežem spone tugovanja 
koje me vezuju uz obalu i zadržavaju me 
da se ne otisnem na more svijeta, s Tobom, 
kapetanom moga broda. 

Podaj mi hrabost, podaj mi snagu. 
Znam da neću imati viđenja, ukazanja, 
ni ništa slično. Ipak, tvoj glas neće 
prestati jasno odjekivati mojom dušom 
i nesumnjivo me pozivati: "Hajte za mnom". 

Slijedit ću te, Gospodine. Slijedit ću te kamo god išao, 
i kamo god me vodio. Ići ću s tobom, 
nosit ću svoj križ i dizat ću se s tobom da spasim svijet. 

Molim te samo za tri stvari: 
podaj mi vjeru, velikodušnost i hrabrost; 
jednom riječju - vatrenu ljubav!  

Komentari

Popularni postovi s ovog bloga

Kako prepoznati da li te, doista, Bog poziva na posvećeni (redovnički) život?

Crkva, biskupi, svećenici... fratri

VIKEND U SAMOSTANU za mladiće koji razmišljaju o duhovnom pozivu