Broj 915
Evanđeoski su savjeti, u svojoj mnogostrukosti, ponuđeni svakom Kristovu učeniku. Savršenstvo ljubavi na koje su svi vjernici pozvani, za one koji su slobodno prihvatili poziv na posvećeni život, nosi sa sobom obvezu da vrše čistoću u neženstvu poradi Kraljevstva, siromaštvo i poslušnost. Zavjetovanje tih savjeta, u stalnom od Crkve priznatom staležu, obilježuje Bogu "posvećeni život".
Broj 916
Redovnički je stalež prema tome jedan od načina upoznavanja "intimnijeg" posvećenja, koje je ukorijenjeno u krštenju i znači potpuno predanje Bogu. U posvećenom životu Kristovi vjernici, po nadahnuću Duha Svetoga, žele izbližega slijediti Krista, predati se Bogu kojega ljube iznad svega te tako, težeći k savršenstvu ljubavi u službi Kraljevstva, u Crkvi označivati i naviještati slavu budućega vijeka.
Z a v j e t i :
Većina redovnika polaže tri zavjeta: siromaštvo, čistoća i poslušnost. Crkva ih zove „evanđeoskim savjetima“. Sva tri zavjeta temelje se na Evanđelju života, primjeru Isusa Krista. Zavjeti su svečano obećanje Bogu kojima se čovjek obvezuje da će izvršiti obećanje i živjeti na određeni način. Polaganjem redovničkih zavjeta čovjek javno u liturgijskom slavlju posvećuje svoj život Bogu i službi Božjem narodu.
Zavjet siromaštva
Ovaj zavjet temelji se poznatom susreta Isusa i bogatog mladića kojemu je Isus rekao: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu“.
Zavjet siromaštva oslobođa redovnika od navezanosti na zemaljska posjedovanja. Redovnik osobno ne posjeduje ništa. Stvari koje koristi (upotrebljava) legalno ne pripadaju njemu, pa čak i njegova plaća, ako je prima. Sve pripada zajednici i zajednica raspoređuje prema potrebama braće. Postoje mnoge potrebe u zajednici: odgajanje i školovanje nove braće, skrb za stariju braću, briga da braća imaju sredstva potrebna za život i rad u pastoralu; obnova i gradnja crkava u našoj zajednici...
Zavjet čistoće (celibata)
Zavjet čistoće temelji se na Isusovim riječima kada je on govorio o ljudima koji se ne žene. On je rekao: „A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskog“. Dakle, to je navještaj budućega života u kraljevstvu nebeskom u kojem se ljudi neće ni udavati ni ženiti. Zavjet služi oslobađanju čovjeka za bolje služenje širem krugu ljudi nego što se to može u obitelji. Zavjet čistoće omogućuje redovniku ljubiti velikodušno i nesebično. Zavjetom čistoće redovnik se odriče bračnog života da se može u potpunosti podložiti volji Božjoj i potrebama Crkve.
Zavjet poslušnosti
Zavjet poslušnosti temelji se na Isusovoj poslušnosti Ocu nebeskom. Ovim zavjetom redovnik sve svoje sposobnosti i talente stavlja na raspolaganje zajednici i poslanju u svijetu. Položiti zavjet poslušnosti, nipošto ne znači odreći se svoje savjesti ili svoje osobne slobode, nego znači odreći se svojevoljnosti da bi se bolje ostvarivala karizma određene redovničke zajednice. Temelj svih ovih zavjeta jest potpuno predanje Bogu. Činjenica je kako je često teško živjeti zavjete. Većina redovnika bori se s jednim ili više zavjeta cijeli njihov život. Sva tri navedena zavjeta zapravo su na izgradnju čovjekova dostojanstva, njegove čovječnosti i njegove slobode za što uspješnije i zauzetije činjenje dobra.
Jednostavni (privremeni) zavjeti
Nakon godine dana novicijata, novak se može i treba obvezati na služenje Gospodinu u redovničkoj zajednici. Ako ne postoje nikakve zapreke nakon isteka godine novicijata kandidatu se dopušta - na njegovu pismenu molbu - privremeno zavjetovanje siromaštva, čistoće i poslušnosti prema vlastitom redovničkom Pravilu.Ta obveza traje godinu dana. Svake slijedeće godine (kroz tri godine) on obnavlja iste zavjete u zajednici u kojoj će živjeti.
Nakon trodgodišnjeg obnavljanja jednostavnih zavjeta, brat može i treba pisati molbu odgovornima tražeći da bude pripušten na svečane (vječne) zavjete.
Svečani (doživotni) zavjeti
Redovnik u privremenim zavjetima nastavlja svoj duhovni i ljudski razvoj kroz teološki i odgojni studij u kući odgoja. Taj proces razvoja svakog kandidata prati magister bogoslova. Nakon najmanje tri godine života u privremenim zavjetima, na molbu kandidata i odobrenjem odgovornih polažu se svečani zavjeti. Slavlje svečanih zavjeta redovito se obavlja za vrijeme svete mise u prisutnosti ostale braće kao i po mogućnosti rodbine onoga koji polaže svečane zavjete. Polaganjem svečanih (vječnih) zavjeta osoba postaje punopravni član redovničke zajednice.
Nema komentara:
Objavi komentar