Pastoral zvanja

Pastoral zvanja nije novost u Crkvi, ali svako razdoblje pokazuje nove potrebe. U pastoralu zvanja razlikujemo dva puta: a) redoviti i b) izvanredni pastoral zvanja.

1) Redoviti pastoral zvanja

Uvijek je bilo, a i danas ima vladih koji se javljaju u sjemeništa. Obično je župnik bio taj koji se pobrinuo za njih, on ih je upućivao u sjemeništa, a sama inicijativa je dolazila od kandidata.

2) Izvanredni pastoral zvanja

Odnosi se na različite inicijative koje nastoje otkriti je li kandidat svjestan posebnog poziva.

Postoje dvije vrste izvanrednog pastorala zvanja:
a) Neposredan pastoral zvanja nastoji djelovati preko odgojitelja, u prvom redu vjeroučitelja (ovdje bismo se mogli i trebamo zapitati tko su današnji naši vjeroučitelji po školama i jesu li oni prikladni ili spremni "pozivati" mlade ljude u duhovni poziv?). Cijecezanski i redovnički centri za zvanja imaju za cilj animirati katehiste i vjeroučitelje kako da rade s mladima i da u njima otkrivaju moguću klicu duhovnog poziva.
b) Posredan pastoral zvanja ima za cilj pratiti mladiće na putu do odluke za svećeništvo. Traži se suradnja s drugim područjima pastorala: pastoral mladih, pastoral obitelji itd. Sve se češće nastoji stvoriti kontakt između sjemenišnih odgojitelja i vjeroučitelja na terenu, po samostanima i župama, sa svrhom da se u njima probudi osjetljivost za zvanja.

* priređeno prema: M. Szentmartoni, Otkrivanje i praćenje duhovnog poziva kod mladih, u: RTČ, god. 15 (2007), br. 1.