Razmišljanje o duhovnom pozivu

Što je zvanje?

Kako znam imam li zvanje?

Zvanje je teško opisati jer je ono, u stanovitom smislu, misterij.
Ono ne dolazi dramatično kao Pavlu, obraćajući mu se na putu za Damask. Bog obično djeluje na uobičajene načine. Zvanje počinje nekom vrstom sitne želje biti svećenik ili redovnik.

Kada se može pojaviti?

Može se pojaviti u bilo koje vrijeme nečijeg života. Za neke razmišljanje počinje u osnovnoj školi, za druge u gimnaziji ili srednjoj školi, za druge počinje tijekom fakulteta, a sada se pojavljuje u većem broju u osoba koje su već započele svoju karijeru. Neki mogu neko vrijeme pokušati zanijekati da imaju želju postati svećenikom ili redovnikom, neki je uspijevaju nijekati čak i godinama, ali na kraju priznaju samima sebi da neće imati mira sve dok ne “isprobaju to zvanje”. Zato odlučuju otići kod svog mjesnog župnika, u samostan ili redovničku kuću te reći da žele postati svećenik ili redovnik. Konačno se sretnu s biskupom ili redovničkim poglavarom koji su zaduženi za zvanja, te imaju razgovor.Ako su primljeni sa strane biskupa za biskupiju ili od redovničkog poglavara za redovničku zajednicu, oni onda idu u sjemenište ili kuću formacije.

Što se događa u sjemeništu ili kući formacije?

U sjemeništu ili kući formacije pripravlja se za svećeništvo ili redovnički život. Dan započinje s jutarnjom molitvom ii Sv. Misom. Tu je i vrijeme za meditaciju. Nakon doručka slijede predavanja. Studij oblikuje veliki dio jednoga dana u sjemeništu. Također postoji vrijeme za sport ili neki drugi hobi. Navečer je večernja molitva i molitva povečerja. U sjemeništu ti živiš u zajednici. To znači, iako imaš svoju vlastitu sobu, ti se drugima pridružuješ za molitvu, studij i jelo. To je zajednički život i prirodno je da se tu stvaraju bliska prijateljstva. Kada netko odluči otići u sjemenište to ne znači da je definitivno odlučio da želi biti svećenik ili redovnik. To znači da će se okušati u tom životu da vidi pristaje li mu. Ako ne odgovara, on napušta sjemenište. Činjenica je da više od polovice onih koji uđu u sjemenište njega napušta prije svećeničkog ređenja.

Koje zavjete svećenik ili redovnik polaže?

Svećenik polaže dva zavjeta na ređenju: zavjete celibata (beženstva) i poslušnosti. Zavjet celibata znači da dobivaš potporu od Gospodina, dok oženjeni ljudi računaju na tu podršku od svojih supružnika. To ne znači da svećenici ili redovnici nemaju srca, jer i oni imaju širok krug prijatelja. Dok mediji posvećuju puno više pažnje zavjetu celibata, a ne zavjetu poslušnosti mnogi svećenici reći će vam da je u praksi zavjet poslušnosti mnogo zahtjevniji, osobito kad se od vas traži da prijeđete iz jedne župe u drugu. Zavjet poslušnosti ne smije značiti slijepo nasljedovanje želja biskupa ili provincijala, nego dotična osoba zajedno s biskupom ili provincijalom treba spoznati što je najbolje za kraljevstvo Božje u tom trenutku. Svećenici polažu dva zavjeta, celibat i poslušnost. Redovnici polažu i treći zavjet, siromaštvo. To ne znači da su oni siromašni, nego da oni ne posjeduju ništa osobno, jer je sve u vlasništvu zajednice. Sve je zajedničko.

Redovnici zavjet celibata zovu zavjet čistoće, pa su dakle tri redovnička zavjeta siromaštvo, čistoća i poslušnost.Zar se ne odričeš mnogo toga i ne napuštaš mnogo toga kad postaneš svećenik ili redovnik? Ne ako imaš vjere. Ako nemaš vjere, svoje srce dat ćeš novcu, svojoj kući, svojoj karijeri, ti ćeš željeti najveće i najbolje od svega toga. Ali kad imaš vjere ti ne stavljaš sve ove stvari po strani, ti ostavljaš neke stvari da bi imao više i bolje. Stvarnost je da smo svi mi Božji sinovi i kćeri. Možda mnogi ljudi ne shvaćaju ovo ili ne žive svoje živote kao da su Božja djeca. Ako to ne čine, oni su bez dodira sa stvarnošću i smatraju da si propustio mnogo toga. Kao svećenik ili redovnik ti si u dodiru sa stvarnošću da smo svi Božji sinovi i kćeri, i znaš da ništa ne ostavljaš sa strane ili da postaješ osoba bez dodira sa stvarnošću. Ti napuštaš neke stvari zbog boljega upravo zato jer si u dodiru sa stvarnošću.Koji je najvažniji posao nekog svećenika?

Dok svećenik znači različite stvari za različite ljude, svećenik je prije svega onaj koji slavi sakramente za nas. To je svećenik koji Krista čini nazočnim svaki dan na oltarima širom svijeta. Svećenik je prisutan u najvažnijim trenucima života neke osobe: na krštenju, na vjenčanju, u bolesti, smrti i žalosti zbog te smrti kao i u mnogim drugim prigodama. Da bi predstavio Krista takvom mnoštvu ljudi u tako različitim situacijama, bitno je da svećenik ili redovnik bude osoba molitve. Molitva i Euharistija moraju biti najvažnije vrijeme u svakodnevnom životu jednog svećenika ili redovnika. Zar nije mnogo teže biti svećenik danas kada Crkva nema isti autoritet kao prije, a i puno je manje onih koji prakticiraju svoju vjeru? Uvijek tražim moju radost u spoznanju da činim ono što je najbolje za kraljevstvo Božje. Hoće li 10% ili 90% ljudi smatrati vrijednim ono što radim nije odlučujući čimbenik jesam li ja sretan ili nesretan. Zbog toga što sam čovjek to ima svoje značenje ali nije odlučujući čimbenik. Sažaljevam ljude koji ne razumiju zašto je vjera u Boga važna, ali odlučujući čimbenik u određivanju moje sreće jest spoznaja da živim u skladu s Božjom voljom bez obzira što to drugi poštuju ili ne poštuju.

Zar život svećenika nije osamljenički život?

Ponekad može biti, ali tu ne nalazim problema. Čak se i oženjene osobe mogu ponekad osjećati osamljenima. Pogledaj samo veliki broj ljudi u svakoj župi koji žive sami. Da budeš svećenik trebaš biti zadovoljan sa samim sobom i sa samostalnim životom. Ako to nije problem, onda ni usamljenost neće biti problem.Nemaju li skandali koji se tiču svećenićkog i redovničkog života mnogo lošeg publiciteta?Istina, imaju, ali sjeti se da je manje od 1% svećenika ili redovnika uključeno u taj problem. Ne zaboravi da je ostalih 99% dobrih svećenika i redovnika, koji ne dobivaju mjesto u javnosti. Nisu svi jednaki, nemaju svi iste mane i nedostatke.

Što mi pričinja najveće zadovoljstvo kao svećeniku?

Danas je veliki naglasak na novcu i posjedovanju, ali mogu ponosno reći da mi ništa ne daje veće zadovoljstvo od onoga da nekome pomognem da dopusti Bogu da u njegov život više uđe.Poziv na razmišljanje o svećeništvu ili redovničkom životu. Ako imaš barem sitnu želju da bi volio biti svećenik ili redovnik, zašto to razmišljanje ne bi malo podijelio s nekim svećenikom? Pozivam mlade ljude da razmisle o darivanju samih sebe za Isusa u životu koji se uistinu isplati. Ti ne ostavljaš stvari po strani, ti ostavljaš neke stvari zbog nečeg boljeg, vrednijeg. U svojoj poruci za Dan molitve za duhovna zvanja (1998), papa Ivan Pavao II. poziva mladiće i djevojke da razmišljaju o svećeničkom ili redovničkom zvanju. Ovo su njegove riječi: “Poslušaj Isusov poziv: `Dođi i vidi`. Daj svoje svjedočanstvo za Isusa u ckvenoj zajednici, u skladu s potpuno osobnim i neponovljivim planom koji Bog ima za tebe. Neka te Duh Sveti, izliven u tvome srcu, dovede do istine i učini svjedokom autentične slobode i ljubavi. Ne dopusti da budeš nadjačan olakim i prijevarnim mitovima o prolaznom ljudskom uspjehu i bogatstvima. S druge strane, ne boj se slijediti zahtjevne i odvažne putove ljubavi i velikodušnog predanja.

http://www.katolici.org/