Ovo je bila tema govora pape Benedikta XVI. za vrijeme Angelusa u zadnjoj nedjelji u mjesecu kolovozu o. g. Bio je kratak, sadržajan i vrlo pobudan govor. Važan je i stoga što se tiče obitelji koja stvara ozračje mladima za dobar izbor njihova poziva. Zato ga objavljujemo uz kratski komentar.
Papa jasno kaže: "Kad se supružnici velikodušno posvete odgoju djece, vodeći ih i usmjeravajući prema otkrivanju Božjega plana ljubavi, oni pripremaju plodni duhovni teren na kojemu klijaju i zriju pozivi u svećeništvo i u posvećeni život."
To je nepobitna činjenica poziva. Dovoljno je upitati svećenike, redovnike i redovnice što je utjecalo na to da su doživjeli poziv, gotovo svi će reći da je to bilo obiteljsko okruženje u kojemu su rasli. Ako i nisu u obitelji doživjeli konkretne poticaje prema svećeništvu i redovništvu, a imali su lijepo i zdravo ozračje u kojemu su rasli, onda je to siguran znak da su sazrijevali i slobodno se odlučivali za svoj poziv. Zato je i Papa posebno spomenuo sv. Moniku, majku sv. Augustina, "uzor i zaštitnicu kršćanskih majki".
U obitelji dolazi do izražaja velikodušnost supružnika u odgoju djece koju upućuju i usmjeravaju prema planu Božje ljubavi. Obitelji u kojima se poštuju Božje zapovijedi, pravo je tlo za rast Božjega poziva koji On šalje kada hoće i komu hoće.
Ne začuđjje da je Papa posebno istaknuo sv. Moniku koja je godinama molila za svoga sina i nije gubila nadu, iako nije vidjela konkretnoga ploda svojih molitava. Njezin primjer upravo pokazuje koliko je važna majka u svećeničkom pozivu. Papa kaže: "Nije prestala moliti za svoga sina Augustina i za njegovo obraćenje i doživjela je utjehu kada se vratio vjeri i primio krštenje."
Sveti otac jasno ističe: "Bog je uslišio molitve ove svete majke za koju je biskup iz Tagaste rekao: Nemoguće je da sin tolikih suza bude izgubljen." Doista, ne samo da se sv. Augustin obratio nego je odlučio prigrliti i monaški život i, kada se vratio u Afriku, osnovao je redovničku zajednicu. Isto tako sv. Augustin se nastojao odužiti svojoj majci tako što je u svojim poznatim Ispovijestima ispisao ponajlješće stranice o njoj koje su ikada napisane o majci u književnosti uopće.
Kršćanske su obitelji "male Crkve"
Nije tako bilo samo sa sv. Augustinom. Papa kaže, spominjući život sv. Bazilija Velikod i sv. Grgura Nazijanskog: "Povijest kršćanstva puna je brojnih primjera svetih roditelja i autentičnih kršćanskih obitelji koje su pratile živote velikodušnih svećenika i pastira Crkve." Uistinu, možemo reći da su sveci postajali svetima jer su u svojim obiteljima imali potporu i pratnju. To im je bila uporišna točka na koju su uvijek mogli računati, napose u trenutcima kušnji, izazova i progonstava. Budući da je svećenik uvijek na ispitu svoga vremena i trajno se prosuđuje njegov život, obitelj je kao baza u kojoj nalazi poticaj i snagu, a katkad sklonište i zaštitu.
Na kraju Angelusa papa Benedikt XVI. iskreno želi da u ovoj Svećeničkoj godini "kršćanske obitelji postanu male Crkve u kojima će moći biti prihvaćeni i cijenjeni svi pozivi i sve karizme koje daje Duh Sveti." To je i najveća zadaća kršćanskih obitelji. Koliko molimo za duhovna zvanja, trebamo moliti i za duhovnost u kršćanskim obiteljima. Trebamo, jednostavno, moliti za kršćanske obitelji da doista budu "male Crkve" iz kojih će dolaziti svećenička i redovnička zvanja za našu "veliku Crkvu."
Nema komentara:
Objavi komentar