"Svećenik je pozvan da bude drugi Krist u daleko zasebnijemu i intimnijemu smislu nego običan kršćanin i redovnik. On mora na svijetu oživljavati sakramentalnu prisutnost i djelovanje Uskrsloga Spasitelja. On je vidljivo ljudsko sredstvo Krista koji vlada u Nebu, koji uči, posvećuje i vodi Crkvu po svojim pomazanim svećenicima. Svećenikove riječi nisu samo njegove riječi ili njegov nauk. One moraju biti nauk Onoga koji ga je poslao. Svećenikov rad s dušama mora doći do nečega što je više nego njegova siromašna ljudska snaga da savjetuje i tješi. Ma kako bili njegovi ljudski čini siromašni i slabi u sebi, mora ih podržavati sakramentalno djelovanje Isusa Krista i oživljavati taj rad božanskoga Duha.
To ujedno objašnjava ljepotu i strah pred svećeničkim zvanjem. Čovjek, slab kao drugi ljudi, nesavršen kao i oni, možda manje nadaren nego mnogi kojima je poslan, nalazi se uhvaćen, a da ne može uteći, između beskrajnoga Kristova milosrđa i gotovo beskrajne strahote čovječjega grijeha. On mora osjećati u dubinama svoga srca nešto od Kristove samilosti za grješnike, nešto mržnje vječnoga Oca na grijeh, nešto neizrecive ljubavi koja tjera Božjega Duha da sažeže grijeh u žrtvenome ognju.
Istovremeno može u sebi osjećati sve sukobe ljudske slabosti, neodlučnosti, plašljivosti, tjeskobu neizvjesnosti, bespomoćnosti i straha, neizbježivu privlačivost strasti. Sve što mrzi u sebi postaje mu još mrskije, radi njegova tijesna jedinstva s Kristom. Ali i zbog samoga svoga zvanja prisiljen je da se odlučno opre grješnoj stvarnosti u sebi i u drugima. Vezan je svojim zvanjem da se bori protiv toga neprijatelja. On ne može izbjeći tu bitsku. A ta je bitka takva da on sam ne može nikada pobijediti. Prisiljen je da dopusti samomu Kristu da se bori protiv toga neprijatelja u njemu. Mora se boriti na tlu što ga je izabrao Krist, a ne on sam. To je zemljište Kalvarijski brežuljak i Križ. Jer, da govorimo otvoreno, svećenik nema uopće nikakva smisla na tome svijetu nego da ovjekovječuje na njemu žrtvu Križa, i da umre s Kristom na križu iz ljubavi prema onima koje Bog hoće da po njemu spasi."
* Preuzeto iz: Thomas MERTON, Nitko nije otok
Nema komentara:
Objavi komentar