Svijećnica - Dan redovnika i redovnica

 

Papa Ivan Pavao II., godine 1997. odredio je da se 2. veljače obilježava kao dan osoba Bogu posvećenog života (redovnika i redovnica).

U taj se dan, ukratko govoreći, svečano hvali i zahvaljuje Bogu za veliki dar posvećenog života te se svim vjernicima, a napose mladima, nastoji približiti taj dar intenzivnijeg nasljedovanja Isusa Krista i života po Evanđelju. Posvećeni život je dokaz da postoji drugačiji način života i odnosa prema drugima pa je tako pravo evanđeosko svjetlo za sve vjernike i ljude. Zbog važnosti života i djelovanja Bogu posvećenih osoba (redovnika i redovnica) Papa Franjo ovu 2015. godinu odredio je za Godinu posvećenog života.

 

* * * * * 

Svi su Isusovi učenici u krštenju pozvani na savršenstvo i svetost života. Ipak, nekima Bog daje posebnu milost da Krista i Evanđelje izbliza slijede i žive. Tom pozivu čovjek se odaziva po nadahnuću Duha Svetoga, a po evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti ulazi u poseban, od Crkve priznati stalež –  redovništvo ili posvećeni život.

Bogu posvećene osobe naglašavaju zajednički život, sudioništvo, opraštanje, uzajamno prihvaćanje, vedrinu i unutarnji mir. Sve redovničke zajednice – ovisno o svojoj karizmi - u Crkvi i svijetu vrše njima vlastito poslanje. Njihov život i djelovanje postaju svijetu znak i svjetlo vječnoga života, navještaj budućega svijeta.

Od početka Crkve bilo je muževa i žena koji su, vršenjem evanđeoskih savjeta, htjeli slobodnije slijediti Krista, njegovati osobnu intimnost s Bogom i vjernije ga nasljedovati. Mnogi su strogim odvajanjem od svijeta provodili život u samoći, molitvi pokori, boreći se da dušom i tijelom pripadaju Bogu, prikazujući žrtve njemu na slavu i za spasenje svijeta. Među njima je bilo kršćanskih djevica koje su vjerovale da ih Bog poziva da mu propadaju nepodijeljena srca i da žive djevičanstvo poradi kraljevstva nebeskoga. Tu svetu odluku da slijede Krista, Božanskog zaručnika i da služe u Crkvi izrazili bi pred mjesnim biskupom, svečanim obredom u kojem su postale posvećene osobe, eshatološkom slikom nebeske zaručnice i budućeg života. Posvećene su se djevice s vremenom počele udruživati da bi vjernije obdržavale svoje odluke. Udruživali su se i muškarci u pustinjama i postajali cenobiti.

Kao na stablu koje je Bog posadio i koje se čudesno razgranalo, izrasli su razni oblici samotničkog ili zajedničkog života i različite obitelji koje su umnažale duhovna sredstva za napredak svojih članova i za dobro cijeloga Kristova Tijela – Crkve.

I kako Božji narod nema ovdje stalnoga grada, redovnički mu je stalež pokazivao, već na ovom svijetu, prisutna nebeska dobra. Uvjerljivo je svjedočio o novom i vječnom životu, koji je stečen Kristovim otkupljenjem, te naviještao buduće uskrsnuće i slavu nebeskoga kraljevstva. Svijetu je potrebno takvo svjedočenje, jer u njemu ima mržnje, nasilja, egoizma, pohlepe, trke za bogaćenjem, a sve je više bezobzirnosti prema drugima.

Različitim oblicima posvećenog života pridružuju se danas družbe apostolskog života, čiji članovi, bez redovničkih zavjeta, idu za apostolskom svrhom svojstvenom njihovoj družbi te, provodeći zajedno bratski život, vršenjem Konstitucija, teže za savršenstvom ljubavi. Postoje i ustanove posvećenog života u kojima vjernici živeći u svijetu teže za savršenstvom ljubavi te nastoje osobito iznutra pridonositi posvećenju svijeta. Članovi tih ustanova, životom savršeno i potpuno življenim za posvećenje, sudjeluju u crkvenoj zadaći evangelizacije, u svijetu i kao iz svijeta, u kojemu njihova nazočnost djeluje poput kvasca. Njihovo svjedočenje kršćanskog života ide za uređenjem vremenitih stvari prema Bogu i za prožimanjem svijeta snagom Evanđelja. Oni svetim obvezama preuzimaju evanđeoske savjete te čuvaju međusobno zajedništvo i bratstvo u skladu sa svojim svjetovnim načinom života.

Danas Bogu posvećeni život doživljava brojne izazove i teškoće, što dokazuje i smanjenje broja zvanja (osobito u Europi). Uvijek je bilo teško sve ostaviti te radikalnije slijediti Isusa (zato su nam primjer brojni sveci). Zbog naglašenog sekularizma danas na Zapadu skoro da više i nema zvanja. Sve manje se u obiteljima rađa djece; ako netko od djece i najavi da bi krenuo u duhovni poziv vladaju velika protivljenja i nerazumijevanja (čak i od vlastitih roditelja). Ovi i mnogi drugi problemi (egoizam, materijalizam, vjerska mlakost …) sve više dovode o smanjenja broja zvanja.
 

Danas je potrebno veće junaštvo da se prihvati Bogu posvećeni život upravo zbog takvog konteksta. Zato je danas zvanje puno teže ostvariti nego što je to možda bilo u prošlosti. Nekada je sam kršćanski kontekst nukao mlade na duhovni poziv zvanja. Sada se živi u posve drugačijem, sekulariziranom svijetu i mladima je za odluku potrebno mnogo veće junaštvo ali i svjedočanstvo drugih.
 

U današnje vrijeme kad je veća kriza "Odziva" nego "Poziva", duhovna zvanja - kako postojeća tako i nova (svećenička i redovnička) - više od svega trebaju našu žarču molitvu i podršku (osobnu i zajedničku).
 

 

Molitva za obnovu redovničkih zavjeta
 

Svemogući Bože,
ti si jedini svet i izvor svake svetosti.
Blagoslivljam te i hvalu ti iskazujem
jer si me snagom svoje ljubavi
pozvao da slijedim stope tvoga ljubljenoga Sina,
Gospodina našega Isusa Krista,
te živeći život evanđeoskih savjeta
potpunije ispunim svoj krsni poziv na svetost.
Zahvaljujem ti na milosti
kojom si me do sada jačao za posvećeni život.
Osnažen snagom Duha Svetoga,
danas na dan kad se spominjemo prikazanja tvoga Sina u hramu,
obnavljam sa svim žarom srca svoje predanje tebi
i svoj zavjet da ću živjeti
u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći.
Ujedno potvrđujem da ću živjeti i vjerno opsluživati
duh i pravilo Reda komu pripadam.
Neka služenje i evanđeoski život redovničkih zajednica
uveća svetost tvoje Crkve i osnaži moć njezina apostolata.
Oče sveti, udijeli mi
da uz pomoć Bezgrješne Djevice Marije,
koja je uzor posvećenoga života,
po zagovoru svetoga utemeljitelja i svih svetih,
ovoj svetoj odluci ostanem vjeran do konca života
te po tvojoj milosti stignem k tebi, Svevišnji,
koji u savršenom Trojstvu i uzvišenom jedinstvu,
živiš i kraljuješ slavan po sve vijeke vjekova.
Amen.