Biti svećenik biti redovnik nikako nije izraz pokore i nekog prisilnog trpljenja. Nitko ne ulazi u duhovni poziv radi toga da bi okajavao, da ispašta za svoje grijehe. Duhovni poziv ponajprije je dar od Boga. Svećenik, redovnik koji dragovoljno ostavlja sve radi Božjega kraljevstva je milost Božja (Mt 19,12). S tim se pozivom povezuju mnoga obećanja koja se ispunjavaju već sada na zemlji i koja će se ispuniti na nebu (Mt 19, 28-29). No, nitko od pozvanih ne trguje s Gospodinom i ne traži svoj obećani dobitak.
Poziv u celibatu radi navještaja Božjeg kraljevstva ponajprije je nezasluženi dar, koji potražuje odgovor pozvanoga. Kao pozvan u Božje kraljevstvo, čovjek ulazi kao svećenik ili redovnik svjestan svojih slabosti i krhkosti života. No, s druge strane prepoznaje dragocjenost dara i potpune zaronjenosti u Isusa Krista Velikog Svećenika. Nitko od svećenika – navjestitelja Božjeg kraljevstva ne nastupa na sceni ovoga svijeta u svoje ime, nego u Imenu nad svim imenima – u imenu Isusa Krista. Svećeništvo i redovništvo put je koji zaranja u Krista i u njegovu Crkvu. Ne postoje svećenici i redovnici bez Crkve, bez Isusa. Svakog kršćanina, pa tako i svakog svećenika i redovnika treba ispunjavati čežnja za služenjem jedinoj i svetoj Katoličkoj Crvi.
Isus je u svome zemaljskom hodu gradio Crkvu na temelju apostola (Ef 2,20). Proširivao je Božje kraljevstvo koje svojim rastom, u sili Duha Svetoga, obuhvaća i nas. Apostoli su bili obični ljudi. Bili su ribari. Prehranjivali svoje obitelji. Mučili su se na žarkom suncu galilejske obale. Oni ni po čemu nisu zaslužili biti temeljnim slojem Kristove Crkve. Poziv koji im upućuje Isus: Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi! nije nagrada, nego dar darovan s povjerenjem. Isus je znao koga poziva za svoje glasnike, širitelje Božjega kraljevstva u svojoj Crkvi. Znao je da će ga zatajiti i da će se svi razbježati. Poznavao je osobito Petrovo srce. Već je tada vidio njegovu zataju i plašljivost. Unatoč tome, njemu daje prvo mjesto među apostolima (Mt 16,18-19). Apostoli su bili poslušni Isusovu pozivu, nisu oklijevali ostaviti glavni izvor obiteljskog prihoda. Oni su se riješili svojih zemaljskih sigurnosti. Krenuli su za Isusom i u sili Duha Svetoga s pozivom na obraćenje: Obratite se i vjerujte evanđelju!
Nije uvijek sve tako jednostavno. Postoje biblijski likovi koji su se opirali Božjem pozivu. Prorok Jona je u tomu poseban. On na Božji poziv reagira na svoj način. Izbjegava Božji naum, ide vlastitim putem. Pun je nepovjerenja prema Bogu i milosrdnoj misiji spašavanja Ninivljana. Međutim, po njemu Bog čini čudesa. Na Joninu riječ Ninivljani su se obratili Bogu i spasili svoje živote. Sâm je Jona postao znakom. Bog se darivajući poziv služi čovjekom bez obzira na njegove sposobnosti, ponašanje ili umijeće. Božja je milost uvijek vješta i zadivljuje uvijek iznova (Jon 3,1-5.10).
Izgovorena Božja riječ nikada se ne vraća bez ploda (Iz 55,11) O, koliko su ljupke stope blagovjesnika, koji navješćuje Božju riječ (Iz 52,7). Iako je Isus izabrao ponajprije apostole za širitelje poziva na obraćenje i vjeru u evanđelje, ta je ista zadaća na poseban način prenesena i na svakoga kršćanina, koji po krštenju u snazi Novoga saveza sklopljenog Isusovom krvlju postaje također vjesnikom Božjeg milosrđa. Iako je poziv nezasluženi dar, važna je suradnja s Božjom milošću. To je zapravo život u Duhu Svetom, koji počinje od iskrenoga obraćenja i zaljubljenosti u evanđelje.
Zainteresirani mladići za duhovni poziv, svećenički i/ili redovnički, slobodni su kontaktirati:
Zainteresirani mladići za duhovni poziv, svećenički i/ili redovnički, slobodni su kontaktirati:
Fra Juro Šimić OFMCap
Sv. L. Mandića 41
10040 Zagreb
E-mail: frajurofmcap@gmail.com
Nema komentara:
Objavi komentar