Od 3. do 8. listopada 2018. godine u Rimu je održana Biskupska sinoda na temu: ''Mladi, vjera i razlučivanje zvanja''. Možda će netko zastati kod ovih zadnjih dviju riječi - razlučivanje zvanja - pitajući se ima li to kakve veze sa mnom. U pripremnom dokumentu Sinode ističe se da je svrha razlučivanja zvanja otkriti kako, u svjetlu vjere, naš svakodnevni niz izbora pretvoriti u korake prema punini radosti na koju smo pozvani. Drugim riječima: kako biti svet!
Kao nadahnuti tekst za bolje razumijevanje poslanja koje Crkva ima u odnosu na mlade, sinodskim ocima je poslužila zgoda iz Evanđelja po Luki kada dvojica učenika susreću Isusa na putu u Emaus (čitaj Lk 24, 13-35). Postavimo si pitanje: što bi se dogodilo da učenici nisu prepoznali poziv Duha da tom strancu što ih znatiželjno propitkuje odgovore protupitanjem te time, umjesto odbijanja, prihvate razgovor koji je obzirom na nedavne događaje u vrijeme Pashe mogao biti vrlo neugodno za njih. Učinili su izbor koji ih je ispunio radošću te su prepoznali Isusa, a onda su pošli drugima navijestiti tu Radosnu vijest.
Sinodski oci su slušali i mlade koji su iznijeli svoja iskustva, dileme i strahove, jer trebalo je odgovoriti na pitanje: što Crkva danas treba činiti bolje i više kako bi pomogla mladima i pratila ih na njihovu putu svetosti? Odgovor na to možda najbolje opisuju riječi pape Franje koje se nalaze u završnom dokumentu Sinode: ''Kako možemo ponovno probuditi veličinu i hrabrost donošenja velikih odluka, polet srca kako bi se uhvatilo u koštac s odgojnim i emotivnim izazovima? Postoji jedan izraz koji sam ponovio više puta: Riskiraj! Riskiraj. Tko ne riskira taj ne hoda. 'Ali što ako pogriješim?' Bogu hvala! Više ćeš pogriješiti ako se ne pokreneš'' (Govor u Vili Nazaret, 18. 6. 2016.).
Završni dokument Sinode podijeljen je u tri dijela znakovitih naslova: ''I pođe s njima'', ''Uto im se otvore oči'', ''U isti se čas digoše''. Svaki započinje jednim odjeljkom iz Lukina evanđelja koji opisuje put učenika u Emaus.
Dokument je prije svega namijenjen onima koji rade s mladima, ali i svakoj mladoj osobi koja si postavlja pitanja o životu, osobito kada treba razlučiti poticaje i donijeti odluku, tj. izabrati. Ocrtava današnje vrijeme i analizira kako u njemu žive mladi, njihova očekivanja i način razmišljanja. Tumači kako izgleda umijeće tog razlučivanja i kako prepoznati što nam to Duh govori. Na kraju svima koji trebaju dati duhovnu potporu mladima na putu razlučivanja govori kako da to učine. Naglašena je važnost osobnog praćenja mlade osobe pri razlučivanju jednako životnog zvanja koliko i svakodnevnog izbora.
Crkva mora biti sposobna hodati s mladima, a spoznati vrijednost slušanja onih koji žele da ih se čuje te naučiti slušati što govore dobar je početak tog hoda. Crkva - svećenik, redovnik, poslužitelj, laik - mora razumjeti mlade i svijet u kojemu žive. Sinodski oci iznose tri odlučujuća elementa današnjeg novog svijeta: novost digitalne transformacije društva, migrante kao jednu od paradigmi našeg vremena te prepoznavanje i reakcija na sve vrste zlostavljanja.
Mladi čovjek, bez iznimke, rođen je da bude otvoren punini života te mu treba utvrditi vjeru u vlastitu originalnost hoda prema punini života. Vjera je izvor razlučivanja zvanja. ''Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite'' (Iv 15, 16). Duh govori i djeluje kroz životne događaje svake osobe, a da bi se otkrilo njihovo značenje i donijelo odluku potrebno je razlučivanje koje opisuju tri glagola: prepoznati, tumačiti, izabrati, ocrtavajući time put kojim treba ići (usp. Evangelli gaudium, 51). U temelju razlučivanja možemo pronaći tri uvjerenja: da Duh Sveti djeluje u mojem srcu kroz osjećaje i želje, da je moje srce zbog svoje krhkosti i grešnosti podijeljeno radi oprečnih osjećaja i da svaki način života nameće neki izbor.
''Mi moramo biti sveti da bismo mogli pozvati mlade da to postanu'', ističe se u završnom dokumentu. ''Mladi vape za autentičnom, transparentnom, radosnom Crkvom koja zrači: samo Crkva svetaca može biti na visini tih zahtjeva. Mnogi mladi su je napustili jer u njoj nisu pronašli svetost, nego osrednjost, uznositost, podjele i korupciju. Nažalost, svijet je više zgrožen zloporabama nekih ljudi iz Crkve nego doživljajem svetosti njezinih članova. Stoga Crkva u cjelini mora učiniti odlučnu, neposrednu i korjenitu promjenu perspektive! Mladima su potrebni sveci koji će oblikovati druge svece, pokazujući da je 'svetost najljepše lice Crkve'. Postoji jezik koji svi muževi i žene, u svakom vremenu, mjestu i kulturi, mogu razumjeti jer je neposredan i blistav: jezik svetosti'' (br. 166).
Nema komentara:
Objavi komentar